„Održimo bezbednost hrane u kriznim situacijama”

U trenutku kada je globalna ekonomska kriza postala glavna vest na svim medijima, treba se podsetiti da nisu svi radnici zaposleni samo po kancelarijama i u fabrikama. Naime, kriza je zavladala i u malim farmama širom sveta, gde 70 posto gladnih osoba živi i radi. Situacija u ruralnim područjima u zemljama u razvoju je zabrinjavajuća, a sve to je imalo za posledicu pre svega nestabilnost cena hrane i goriva u periodu od 2007. do 2008. godine. Takođe, treba napomenuti da kriza najviše pogađa siromašni sloj stanovništva koji je na samom dnu društvene lestvice. Novac koji su rođaci zaposleni po gradovima ili pak u inostranstvu slali se istopio pod naletom talasa nezaposlenosti. U malim selima čija je osnovna delatnost poljoprivreda, siromašni seljani su već iscrpli svoje zalihe novca za kupovinu hrane.

Globalna ekonomska kriza dominira u svim vestima i na dnevnom je redu sednica svih vlada. Trilioni dolara su se potrošili da se spasi ekonomija, ali postavlja se pitanje ko će se založiti za siromašne? Ovaj dokument istražuje kako ekonomska kriza utiče na zemlje u razvoju, kako se mogu zaštititi od gladi najugroženiji slojevi stanovništva i kako ulagati u poljoprivredu a da ona bude sposobna da odgovori na neku sledeću krizu i kako omogućiti i siromašnim farmerima ostvarenje profita od viših cena hrane.

Ovo nije prva recesija na svetskom nivou. Postoje brojni primeri u svetu na osnovu kojih možemo naučiti kako su neke zemlje osigurale bezbednost hrane tokom kriznih situacija kroz koje su prošle u prošlosti, kako bi se što bolje pripremile za budućnost (npr. Etiopija, Indonezija).

Kriza hrane i finansijska kriza

Cena indeksa hrane je porasla u proseku za 52% od sredine 2007. do sredine 2008. godine. Broj gladnih u svetu se povećao za 75 miliona u 2007. godini. Zatim je u julu 2008. godine cena hrane počela da pada. Trend pada cene hrane ne bi trebalo tumačiti kao završetak krize. Prema podacima Međunarodnog monetarnog fonda, globalne cene žitarica su još uvek više za 63% od onih iz 2005. godine. Faktori koji su izazvali krizu su i dalje prisutni:

  • niska produktivnost u oblasti poljoprivrede,
  • visoka stopa rasta stanovništva naročito u zemljama koje spadaju u nesigurne što se tiče bezbednosti hrane,
  • značajan problem predstavlja raspoloživa količina padavina, navodnjavanje i zemlja koja se zakupljuje,
  • pojave poplava i suša iznad prosečne učestalosti,
  • ulaganja u istraživanja i poljoprivredni razvoj su znatno niža nego što su preporuke stručnjaka i nisu usmerena na najznačajnije žitarice namenjene za siromašne.

Nakon krize cene hrane dolazi do ekonomskih kriza na globalnom nivou. Budući da recesija dovodi do smanjenja plata i zapošljavanja, najsiromašniji sloj stanovništva se suočava sa dve istovremene krize. Da bi stvari bile još gore, najsiromašniji sloj stanovništva je već iscrpeo sve mehanizme odbrane u borbi sa krizom hrane (npr. prodaja imovine do smanjenja potrošnje hrane). Migracija stanovništva je otežana jer se razvijene zemlje suočavaju sa sopstvenim ekonomskim krizama. Usled postojanja slabog kreditnog tržišta ograničeno je zaduživanje za finansiranje potrošnje.

Smanjenjem direktnih stranih investicija i padom u izvozu robe očekuje se porast nezaposlenosti u siromašnim zemljama. Takođe, očekuje se smanjenje podrške razvoja i humanitarne pomoći. Prema izveštaju Svetske banke, zvanična pomoć u 2008. godini je bila oko 300 milijardi dolara ili dva procenta bruto domaćeg proizvoda u razvijenim zemljama. Ekonomski zastoj, naročito u oblasti građevinarstva i proizvodnje – u kojima su tradicionalno zaposleni radnici imigranti – automatski se odražava na drastični pad količine novca koji se šalje njihovim ionako siromašnim porodicama kako u ruralnim tako i u urbanim sredinama.

Zaštita najugroženijih

Uprkos dugoročnoj pomoći za poljoprivredu, koja će se razmatrati u tekstu koji sledi, jasno je da je najugroženijim članovima društva odmah neophodna pomoć. Sledeći pregled društveno političkih intervencija pokazuje da čak i u vremenu krize ljudi mogu da se spasu od gladi i neuhranjenosti.

  • Prvi korak je identifikovati gladne, njihovo mesto prebivališta i situaciju u kojoj se nalaze. Stalni monitoring nad cenom hrane pomaže vladama da drže kontrolu nad vrućim tačkama unutar zemalja i zajednice. U takvoj situaciji razvijena bezbedna mreža može identifikovati najugroženije. Moguće opcije uključuju programe distribucije hrane, šeme transfera gotovog novca, različite programe ishrane i šeme zapošljavanja (npr. Brazil).
  • Socijalni programi namenjeni gladnima moraju pažljivo da budu dizajnirani prema postojećim okolnostima. Na primer, transfer gotovog novca ili dobro deklarisanje hrane poboljšava uvid u dostupnost hrane na mestima gde se hrana prodaje i kupuje. Ako je funkcionisanje tržišta hrane ometeno, naročito u zabačenim ili ratom zahvaćenim područijima, direktna pomoć u hrani ili „hrana umesto nadoknade za posao” mogu da budu odgovarajuće opcije.
  • Zemlja koja ostvari usporavanje rasta privrede od 4 procenta u periodu krize može očekivati i do 2% povećanja pothranjenosti u dečijem uzrastu. Ako posmatramo borbu protiv deficita mikronutrijenata kod dece i kod drugih osetljivih grupa kao što su trudnice i dojilje, programi koji se tiču hrane bi trebalo da promovišu raznovrsnost u načinu ishrane, ili pak distribuciju suplemenata u vidu mikronutrijenata ili fortifikovane hrane. Starijoj deci su neophodni programi ishrane u školama. Dugotrajne mere uključuju pružanje podrške malim proizvođačima hrane kako bi se proizvela kvalitetna hrana za dohranu, zatim podršku i promociju dojenja, kao i adekvatno obrazovanje iz oblasti ishrane i monitoring dečijeg rasta.

Investiranje u oblast poljoprivrede

Globalna proizvodnja žitarica u 2008. godini zabeležila je rekordni prinos koji je procenjen na 2245 miliona tona, što je dovoljno za podmirivanje godišnjih potreba i popunjavanje svetskih zaliha. Međutim, porast u proizvodnji se ostvario samo u razvijenim zemljama. Naime, u razvijenim zemljama postignut je porast u proizvodnji žitarica za 11%. U zemljama u razvoju je zabeleženo povećanje u proizvodnji za 1,1%. U stvari, ako se izuzmu Kina, Indija i Brazil iz ove grupe zemalja, proizvodnja je zapravo pala za 0,8%. Najsiromašniji farmeri koji moraju da ostvare profit od viših cena žitarica, ne mogu da odgovore na mogućnost proširenja proizvodnje zbog nemogućnosti izlaska na tržište.

FAO je izračunao da poljoprivreda u zemljama u razvoju zahteva ulaganje od 30 milijardi američkih dolara godišnje u vidu pomoći farmerima. Takav nivo ulaganja je neophodan kako bi se dostigao cilj postavljen 1996. godine na Svetskom samitu hrane, a koji se zalagao da se broj gladnih prepolovi do 2015. godine. Ta količina novca je mala u poređenju sa 365 milijardi američkih dolara koje su se potrošile u 2007. godini na pomoć poljoprivredi u bogatim zemljama, na 1340 milijardi američkih dolara koje se svake godine potroše na naoružanje, a na trilione dolara koji su potrošeni u periodu 2008–2009.

godine za pomoć finansijskog sektora.

Ulaganja od 30 milijardi američkih dolara godišnje bi generisalo na godišnjem nivou ukupnu dobit od 120 milijardi. Ovaj novac bi mogao da omogući:

  • unapređenje poljoprivredne proizvodnje i poboljšanje života i bezbednost hrane u siromašnim seoskim zajednicama;
  • razvijanje i očuvanje prirodnih resursa;
  • proširenje i unapređenje ruralne infrastrukture kao i pristup tržištu;
  • jačanje kapaciteta za generisanje i širenje znanja;
  • pristup hrani za većinu ljudi kroz uspostavljanje bezbednih mreža i kroz druge vidove direktne pomoći.

Neophodne su i državne i privatne investicije. Naročito se misli na
državne investicije kako bi se ohrabrile i olakšale privatne investicije samih poljoprivrednika i stočara. Na primer, izgradnja puta od strane države u plodnoj regiji dovela bi do toga da su dalja privatna ulaganja profitabilna u ovoj istoj regiji. Procenjen je porast od 105 miliona gladnih ljudi u 2009. godini i 1,02 milijarde pothranjenih ljudi u svetu, što znači da gotovo šestina celog čovečanstva pati od gladi.

Povodom Svetskog dana hrane 2009. godine, trebalo bi da se svi zamislimo o prethodno iznetim brojkama i ljudskoj patnji koja se krije iza njih. Postojala kriza ili ne, mi imamo znanje i iskustvo kako da smanjimo broj gladnih u svetu.

Takođe imamo mogućnost da pronađemo sredstva kako bi rešili ovaj problem. Hajde zajedno da radimo na tome da se problem gladi prepozna kao kritičan problem i da ga zajedno rešimo. Svetski samit hrane koji će se održati u novembru 2009. godine bi trebalo da postavi osnove kako bi se glad u svetu iskorenila.

Svetski dan hrane 16. oktobar se obeležava u mnogim zemljama u svetu, u saradnji sa organizacijom Ujedinjenih nacija za hranu i poljoprivredu – Food and Agriculture Organisation (FAO). U Srbiji je oktobar određen kao mesec promocije pravilne ishrane i fizičke aktivnosti. Glavna tema ove godine je „Održimo bezbednost hrane u kriznim situacijama”.

Obeležavanje Svetskog dana hrane i Meseca pravilne ishrane u 2009. godini realizovaće se u Srbiji u saradnji sa FAO subregionalnom kancelarijom u Budimpešti i preko mreže svih instituta i zavoda za javno zdravlje u Srbiji, a uz podršku Ministarstva zdravlja i Ministarstva prosvete Republike Srbije.

Planirane su i mnoge aktivnosti:

– nagradni konkurs likovnih i literarnih radova za decu predškolskih ustanova i učenike osnovih škola sa temom „Održimo bezbednost hrane u kriznim situacijama”,

– saradnja sa školama, lokalnom zajednicom, stručnim udruženjima,

– realizacija predavanja, tribina, stručnih konferencija i izložbi na temu pravilna ishrana, kao i

– štampanje postera i edukativnih brošura  koje će biti deljene građanima.

Poster povodom svetskog dana hrane 2009.

Preuzeto sa :

http://www.batut.org.rs/activenews_view.asp?articleID=289