Krpelji su insekti koji svojim ubodom na čoveka mogu da prenesu određene zarazne bolesti kao što su Lajmska bolest, krpeljski meningoencefalitis, erlihiozu, brucelozu, leptospirozu. Na sreću, nisu svi krpelji zaraženi mikroorganizmima koji su patogeni za čoveka.
Krpelji borave na šumovitim područjima i na neobrađenoj vegetaciji, ali i uz polja, u baštama, živim ogradama i slično. Prisutni su od ranog proleća do kasne jeseni, a najaktivniji su u junu. Hrane se krvlju ljudi i mnogih životinja, a ukoliko su zaraženi, prenose bakteriju, uzročnika Lajmske bolesti (ili uzročnike drugih oboljenja) za vreme hranjenja.
Krpelj mora da bude prisutan na koži bar 48 sati da bi došlo do sigurne inokulacije prouzrokovača. Krpelji se uglavnom nalaze na niskoj vegetaciji, do visine od jednog metra, a svojim usnim delom se zakače na životinje i ljude koji tuda prolaze. Sisaju krv 2 do 7 dana pre nego što ponovo padnu na vegetaciju. Zbog toga, u doba najveće aktivnosti krpelja, treba pri svakom boravku u prirodi misliti i na tu mogućnost, i izbegavati boravak pored žbunastog bilja i ispod drveća. Na području Republike Srbije krpelji najčešće prenose Lajmsku bolest.
Lajmska bolest je bolest koju izaziva bakterija (Borrelia Burgdorferi), a prenosi je određena vrsta krpelja (rod Ixodes). Ovo oboljenje je sistemsko, što znači da napada sve organe, a posebno kožu, nervni sistem, zglobove i srce.
Lajmska bolest je otkrivena 1975. godine u gradu Lajm, u Konektikatu, a u našoj zemlji otkrivena je aprila meseca 1987. godine na području Beograda.
Na području Beogradu zaraženo je oko 30 do 35% krpelja, ali ipak treba biti oprezan nakon svakog uboda krpelja. Simptomi bolesti počinju nedelju do mesec dana po ubodu krpelja. Prvi znak je crvenilo oko mesta uboda (Erythema migrans, ili u narodu Bivolje oko), koje se može širiti i formirati prstenasto crvenilo veće od 5 cm oko mesta uboda. Ova promena na koži praćena je pojavom simptoma sličnim gripu (glavobolja, groznica, malaksalost, bolovi u zglobovima), koji traju nekoliko nedelja ukoliko osoba nije pod terapijom. Mnogo ozbiljnije komplikacije, kao što su neurološke, problemi sa zglobovima (veliki zglobovi, posebno koleno – oticanje i bolovi, do hroničnog artritisa), ređe kardiološke, mogu se nekada javiti nedeljama ili mesecima nakon uboda krpelja, ako se ne sprovodi lečenje.
Mada se Lajmska bolest može lečiti, najbolji način prevencije Lajmske bolesti je sprečiti ubod krpelja.
Jednostavne mere za prevenciju uboda krpelja
- Biti svestan tipičnih staništa krpelja – područja visoke trave, dvorišta, parkovi, livade, šume, zelene površine.
- Sprečiti ubod krpelja primenom repelenata (sredstva protiv uboda insekata), koji štite više sati protiv uboda krpelja.
- Nositi svetlu odeću koja pokriva ruke i noge, prilikom boravka u prirodi.
- Pažljivo pregledati sebe i svoju decu tokom boravka u prirodi, a obavezno na kraju dana. Treba naročito biti svestan činjenice da se krpelj može doneti i na odeći ili na kućnim ljubimcima.
Ukoliko uočite krpelja, nikako ga nemojte sami uklanjati, niti tretirati bilo kakvim uljima, rastvorima, gelovima i slično, već potražite stručnu pomoć u nadležnom domu zdravlja.
Krpeljski meningoencefalitis[1]
Krpeljski meningoencefalitis je virusno oboljenje rasprostranjeno u području srednje i istočne Evrope i Azije, koje se prenosi putem zaraženih krpelja (kao i Lajmska bolest). Bolest se javlja endemski, odnosno samo u prirodnim aktivnim žarištima u kojima postoje prirodni rezervoari virusa (šumski glodari, jež, krtica), i njihovi prenosioci (krpelji). Krpelj može da bude zaražen u svim stadijumima svog životnog ciklusa, i doživotni je nosilac virusa krpeljskog meningoencefalitisa, koji se u njemu razmnožava i prenosi transovarijalno sa jedne na drugu generaciju krpelja.
Krpeljski meningoencefalitis ima sezonski karakter, jer zbog načina prenosa zavisi od aktivnosti krpelja, pa se pojavljuje od proleća do jeseni. Osnovni put prenosa je ubod zaraženog krpelja, pri čemu je rizik od infekcije veći što je boravak krpelja na telu duži. Ne prenosi se sa čoveka na čoveka. Većina zaraženih osoba nema simptome oboljenja. Klasična klinička slika podrazumeva bifazni tok bolesti. Prva faza bolesti javlja se 7 do 14 dana nakon uboda zaraženog krpelja u vidu kratkotrajnog febrilnog oboljenja nalik gripu, što traje oko nedelju dana. Sledi period poboljšanja klinčke slike, odnosno period latencije u trajanju od 4 do 10 dana. Druga faza je meningoencefalitična faza koja se razvija kod manjeg broja obolelih. Uz opšte simptome infekcije (povišena temperatura, glavobolja, bolovi u mišićima) javljaju se znaci zahvaćenosti centralnog nervnog sistema, odnosno zapaljenja moždanica – kočenje vrata, povraćanje, intenzivne glavobolje. Ređe dolazi do zapaljenja mozga sa specifičnim znacima: vrtoglavica, pospanost, tremor, paraliza mišića. U slučaju pojave ovih simptoma neophodna je hospitalizacija. Ipak, kod najvećeg broja obolelih registruje se blaga klinička slika.
Na teritoriji Republike Srbije do sada nisu registrovani krpelji, nosioci ovog virusa.
Pored opštih mera zaštite od uboda krpelja, za prevenciju krpeljskog meningoencefalitisa postoji mogućnost specifične zaštite koja se sprovodi vakcinacijom. To je preekspoziciona zaštita, odnosno zaštita pre uboda krpelja, koja se sprovodi davanjem tri doze vakcine po šemi: 0, 1 i 12. Da bi se postigao adekvatan nivo zaštite pre sezonske aktivnosti krpelja, prvu i drugu dozu vakcina treba dati u zimskim mesecima. Na taj način postignut imunitet traje 3 do 5 godina, pa je neophodna revakcinacija jednom dozom vakcina svake tri godine. Ovakav vid zaštite preporučuje se profesionalno eksponiranim licima i licima u područjima koja su endemska za krepljski meningoencefalitis
[1] meningoencefalitis=upala moždanih ovojnica i mozga
Preuzeto sa sajta Instituta za javno zdravlje Srbije “Dr Milan Jovanović – Batut”