Počinje kampanja „NE MOŽEŠ DA ZNAŠ DOK SE NE TESTIRAŠ“
20. jun 2012. godine
Ministarstvo zdravlja Republike Srbije u saradnji sa Institutom za javno zdravlje Srbije, a kroz Projekat koji se finansira iz donacije Globalnog fonda, najavilo je na konferenciji za novinare u Pres centru UNS-a, početak kampanje „HIV – Ne možeš da znaš dok se ne testiraš“, kojom želi da skrene pažnju javnosti na značaj prevencije, testiranja i ranog otkrivanja HIV infekcije.
http://www.batut.org.rs/index.php?content=396
Počinje kampanja „NE MOŽEŠ DA ZNAŠ DOK SE NE TESTIRAŠ“
20. jun 2012. godine
Ministarstvo zdravlja Republike Srbije u saradnji sa Institutom za javno zdravlje Srbije, a kroz Projekat koji se finansira iz donacije Globalnog fonda, najavilo je na konferenciji za novinare u Pres centru UNS-a, početak kampanje „HIV – Ne možeš da znaš dok se ne testiraš“, kojom želi da skrene pažnju javnosti na značaj prevencije, testiranja i ranog otkrivanja HIV infekcije.
Prof. dr Marija Jevtić, pomoćnik ministra zdravlja Republike Srbije je istakla značaj prevencije i ranog otkrivanja HIV-a kroz savetovanje i testiranje. Ovoj temi se posvećuje posebna kampanja i time se slede svetski primeri koji su dali dobre rezultate u povećanju broja ljudi koji se testiraju na HIV, ali i uče se na koji način se sa HIV-om dugo i kvalitetno živi. Takođe je navela da podaci govore da svaka druga HIV pozitivna osoba u Srbiji to ne zna, jer se nije testirala, pa može preneti HIV a da nije svesna da to čini, a da tek svaka četvrta osoba u Srbiji koristi kondom sa partnerom koji nije stalan, a kondom je jedina sigurna zaštita od HIV-a i drugih polno prenosivih infekcija.
O ciljevima kampanje je govorila dr sci. med. Tanja Knežević, direktorka Instituta za javno zdravlje Srbije i navela da je to, pre svega, povećanje broja osoba koje se savetuju i testiraju na HIV, kao i da se radi na jačanju svesti o tome da rano otkrivene HIV infekcije omogućava efikasno lečenje i dug život. Ona je takođe naglasila značaj edukacije stanovništva i razbijanja straha od testiranja kod građana i istakla značaj testiranja trudnica. Takođe, jedan od ciljeva koji su navedeni je jačanje svesti kod građana o tome da nema rizičnih grupa, već samo rizičnog ponašanja jer svaki seksulni kontakt – ukoliko se ne koristi kondom – potencijalno predstavlja rizik za dobijanje HIV-a, izuzev ako su seksualni parneri potvrđeno testom HIV negativni.
Direktorka HIV projekta, mr sci. med. Katarina Mitić, je navela da su u okviru dvomesečne kampanje planirana i dva događaja, jedan u Beogradu i jedan u Novom Sadu. Na ovim događajima će građanima biti omogućeno da se savetuju i testiraju na HIV u mobilnim medicinskim jedinicama. Ovakav vid testiranja će biti organizovan i drugim gradovima u Srbiji tokom ovog leta, a u saradnji zavoda za javno zdravlje i nevladinih organizacija. Tokom kamapanje će biti promovisan animirani spot koji će ukazaivati na razloge zašto treba svako da se testira.
O istraživanju, znanju, stavovima i ponašanju građana Srbije u vezi sa HIV infekcijom, koje je realizovano prošle godine, govorila je dr Danijela Simić, šef Nacionalne kancelarije za HIV pri Institutu za javno zdravlje Srbije i navela da rezultati ukazuju da građani Srbije znaju o HIV-u i AIDS-u, odnosno znaju načine prenošenja HIV-a, ali da velika većina ne smatra da je pod rizikom (61%) što je i jedan od razloga što će ovogodišnja kampanja biti usmerena ka promociji značaja pravovremenog testiranja na HIV praćenog savetovanjem, poštovanju ljudskih prava, kao i smanjenju stigme i diskriminacije prema osobama koje žive sa HIV-om.
Prim. dr Spasa Anđelić, zamenik direktora GAK „Narodni Front“ je naveo na konferenciji da su trudnice jedna od ciljnih grupa u okviru kampanje „Ne možeš da znaš dok se ne testiraš!“. Tokom ove kampanje trudnicama se poručuje da one, da bi zaštitile svoje dete, što ranije u trudnoći treba da saznaju svoj HIV status. HIV se može preneti sa HIV pozitivne majke tokom trudnoće, porođaja i dojenja. Rizik da majka, ukoliko ga ima, prenese HIV na svoje dete je 40%. Ukoliko tokom trudnoće koristi adekvatnu terapiju i porodi se na odgovarajući način, ovaj se rizik smanjuje na samo 2%.
Dr Anđelić je naveo podatke da se od 2004. do polovine 2012. godine u GAK „Narodni front“ javila 31 HIV pozitivnih trudnica, od kojih je deset njih zahtevalo prekid trudnoće, a kod 21 pažljivo je praćena trudnoća, uz primenu antiretrovirusne terapije i drugih neophodnih lekova u toku cele trudnoće i uspešno je završen porođaj. Do maja 2012. godine rođena je 21 beba od kojih nijedna nije bila HIV pozitivna, zahvaljujući ranom otkrivanju HIV statusa trudnice.
http://www.batut.org.rs/download/novosti/Materijal%20za%20novinare.doc
Materijal za novinare:
Značaj savetovanja i testiranja na HIV
Kampanja „Ne možeš da znaš dok se ne testiraš“
Ministarstvo zdravlja Republike Srbije u saradnji sa Institutom za javno zdravlje Srbije, a kroz Projekat koji se finansira iz donacije Globalnog fonda, pokreće kampanju „Ne možeš da znaš dok se ne testiraš“ kojom želi da skrene pažnju javnosti na značaj prevencije i ranog otkrivanja infekcije uzrokovane HIV-om.
Narodna izreka kaže – bolje sprečiti nego lečiti. Stručnjaci bi na ovo dodali – a ako već nije sprečeno, važno je da se bolest otkrije što pre i odmah otpočne lečenje.
Ovo važi za svaku vrstu oboljenja, pa i za infekciju uzrokovanu HIV-om.
Ono što nikako ne smemo zaboraviti je činjenica da je danas samo dobijanje HIV-a seksualnim putem moguće sprečiti stalnom i pravilnom upotrebom kondoma pri seksualnim odnosima. A upravo je nezaštićen seksualni odnos jedan od načina dobijanja HIV-a.
Uprkos tome, neznanje, zablude i predrasude za rezultat imaju da ljudi ne koriste kondom pri svakom seksualnom odnosu sa neregularnim partnerima. Istraživanje koje je Ministarstvo zdravlja sprovelo 2011. godine, pokazuje da tek svaki četvrti ispitanik koristi kondom prilikom poslednjeg sekualnog kontakta sa neregularnim partnerom. Takođe, istraživanja u Evropi, pokazuju da jedna od tri osobe koje su HIV pozitivne to ne zna, dok u Srbiji svaka druga HIV pozitivna osoba to ne zna, pa tako ne čine ništa da lečenjem značajno produže sopstveni život, a ujedno predstavljaju nesvesnog prenosioca virusa.
Činjenica da se najveći broj zaraženih HIV-om testira tek u uznapredovalom stadijumu infekcije, umanjuje šanse za kvalitetniji i dug život sa HIV-om, a povećava rizik da je inficirana osoba u međuvremenu bila prenosilac virusa na druge osobe.
Nažalost, malo je i onih koji znaju da se sa HIV-om danas živi i da blagovremeno otkrivanje infekcije omogućava kvalitetno lečenje i dug život.
U poslednjoj dekadi broj osoba koje žive sa HIV-om je porastao za 17%
Prema procenama SZO i UNAIDS-a u svetu oko 34 miliona osoba živi sa HIV-om, a to govori da je broj osoba koje žive sa HIV-om, zbog produžetka života usled dostupne savremene kombinovane antiretrovirusne terapije u poslednjih 10 godina, povećan za 17%.
U Srbiji je visok nivo organizovanosti odgovora na HIV i AIDS doprineo da se epidemija drži pod kontrolom.
Prema podacima Instituta za javno zdravlje Srbije „Dr Milan Jovanović Batut“ u Srbiji je početkom ove godine 1.611 osoba živelo sa HIV-om. Tokom 2011. godine novootkriveno je 127 osoba inficiranih HIV-om. Najveći broj registrovanih je u Beogradu (42,5%), ali je ovo i grad u kome se i najveći broj ljudi testira.
Među zvanično registrovanim HIV pozitivnim osobama, od početka epidemije, svaka četvrta je žena, a u starosnoj strukturi najviše je osoba u uzrastu 20-39 godina, a sledi uzrasna grupa od 40-49 godina.
U poslednjih desetak godina, kao i 2011. godine najčešći način prenosa HIV-a je bio nezaštićeni seksualni odnos među muškarcima (52%), a odmah potom i nezaštićeni heteroseksualni odnos (29%).
Od 2004. godine do polovine 2012. godine u GAK Narodni front se javila 31 HIV pozitivna trudnica, od kojih je deset njih zahtevalo prekid trudnoće, a kod 21 pažljivo je praćena trudnoća uz primenu antiretrovirusne terapije i drugih neophodnih lekova u toku cele trudnoće i uspešno je završen porođaj. Do maja 2012. godine rođena je 21 beba od kojih nijedna nije bila HIV pozitivna. U istom periodu, u Srbiji je rođeno osmoro dece, koja su na žalost HIV pozitivna. Majke ove dece se nisu testirale na HIV, nisu znale da su inficirane, nisu bile praćene na infektivnoj klinici i GAK Narodni front, tako da nisu primale adekvatnu terapiju.
Značaj prevencije
Savetovanje i testiranje izuzetno su važni. Rano otkrivanje HIV infekcije omogućava pravovremeno lečenje i kvalitetan i dug život, kao i zaštitu drugih i sprečavanje prenošenja HIV-a sa majke na bebu.
Testiranje nije zaštita od infekcije uzrokovane HIV-om, ali izbegavanje rizičnog ponašanja jeste. Pogrešno je uverenje da postoje rizične grupe ljudi. Postoji samo rizično ponašanje.
Većina ljudi veruje da činjenica da ima stalnog partnera podrazumeva seksualne odnose bez rizika. Zanemaruje se činjenica da ljubav povezuje ljude i čini ljubavnu mrežu razgranatom. Čak i ako ste u životu imali samo jednog partnera, moguće je da je i on pre vas imao samo još jednu osobu, a ta osoba još jednu i ona jednu … U tom ljubavnom lancu, neko je nekada i negde mogao da ima bilo koju vrstu ponašanja koje je sobom nosilo rizik od dobijanja HIV-a. Zato stalna i pravilna upotreba kondoma nije zaštita samo od neželjene trudnoće, već je pre svega zaštita od prenošenja HIV-a i drugih polno prenosivih infekcija.
Trudnicama se poručuje da što ranije u trudnoći saznaju svoj HIV status. HIV se može preneti sa HIV pozitivne majke tokom trudnoće, porođaja i dojenja. Rizik da majka, ukoliko ga ima, prenese HIV na svoje dete je 40%. Ukoliko tokom trudnoće koristi adekvatnu terapiju i porodi se na odgovarajući način, ovaj se rizik smanjuje na samo 2%.
Istraživanja su pokazala da naši građani imaju visok nivo znanja, ali ga slabo primenjuju u praksi.
Važno je znati da rano otkrivanje HIV-a omogućava blagovremeno lečenje, odnosno kvalitetan i dug život.
Tokom 2011. godine registrovana stopa osoba testiranih na HIV infekciju i iznosila je 7,7 osoba na 1000 stanovnika (56.086 ljudi). Ova stopa je najviša tokom posmatranog petogodišnjeg perioda, ali je i dalje obim testiranja u našoj zemlji nezadovoljavajući.
Srbija u borbi protiv HIV-a
U odgovoru na HIV, u Srbiji se u prethodnim godinama radilo na više nivoa. Srbija je 2010. godine uspešno završila petogodišnji period implementacije Nacionalne strategije za borbu protiv HIV/AIDS-a, a u martu 2011. godine usvojena je nova Strategija o HIV infekciji i AIDS-u za naredni petogodišnji period. U izradi ove strategije učestvovali su svi ključni partneri koji rade na polju borbe protiv HIV-a (u oblasti prevencije, terapije, nege i podrške), predstavnici državnog i nevladinog sektora, kao i organizacija osoba koje žive sa HIV-om.
Od 2006. godine postoji i posebna Kancelarija, pri Institutu za javno zdravlje Srbije, koja se bavi koordinacijom i praćenjem odgovora na HIV na nacionalnom nivou. U 22 grada u Srbiji, pri institutima/zavodima za javno zdravlje i zavodima za zdravstvenu zaštitu studenata, građanima je omogućeno da se dobrovoljno, besplatno i anonimno, testiraju na HIV uz adekvatno savetovanje.
Lečenje je dostupno svim osobama koje žive sa HIV-om, i u potpunosti je finansirano sredstvima Repuličkog fonda za zdravstveno osiguranje. Na pozitivnoj listi RFZO-a se nalazi 14 lekova za lečenje HIV infekcije. Danas se osobe koje žive sa HIV-om u Srbiji mogu, osim u Beogradu, lečiti i u Nišu, Novom Sadu i Kragujevcu.
Globalni fond za borbu protiv side, tuberkuloze i malarije je u prethodnih pet godina odobrio Republici Srbiji dva petogodišnja projekta u ukupnom iznosu od oko 20 miliona evra za borbu protiv HIV-a. Prvi projekat sprovodi Ministarstvo zdravlja, a drugi Ministarstvo zdravlja u saradnji sa nevladinom organizacijom Omladina JAZAS-a. Projekti će trajati do jula 2014. godine.
HIV je i dalje tabu – vreme je da ga razbijemo za dobrobit svih
Znanjem i pozitivnim primerima najbolje se bori protiv straha i predrasuda.
U tom smislu veoma je važno da se u još većoj meri podigne svest stanovnika o značaju prevencije i testiranja na HIV.
Istraživanje je pokazalo da uz nepostojanje svesti o stvarnim rizicima za dobijanje HIV-a, a što pak vodi neprepoznavanju sopstvenog rizičnog ponašanja, najčešći razlog za to što se neko nije testirao. Pored ovoga, stigma prema osobama koje žive sa HIV-om, tako i prema samoj bolesti, predstavlja dodatni faktor, zbog koga se mali broj ljudi odlučuje na testiranje na HIV.
U borbi protiv stigme i diskriminacije osoba koje žive s HIV-om značajna je uloga ne samo zakonodavstva i institucija, već i medija i zajednice u celini.
Kampanja „Ne možeš da znaš dok se ne testiraš“ će posvetiti pažnju i borbi protiv stigme i diskriminacije prema osobama koje žive sa HIV-om. Stigma i diskriminacija pokazuju se kao velike prepreke u sprovođenju preventivnih aktivnosti, a jedna od posledica je smanjen broj osoba koje se odlučuju na testiranje na HIV.
Na razbijanju zabluda, predrasuda i diskriminacije u vezi sa HIV-om treba da radimo svi zajedno.
————————————————————————————————————–
VAŽNO JE ZNATI
Šta je HIV, a šta SIDA (AIDS)?
AIDS je krajnji, uznapredovali stadijum infekcije uzrokovane HIV-om. Nastaje usled oštećenja odbrambene moći organizma koju prouzrokuje HIV. AIDS/sida su skraćenice nastale slaganjem početnih slova punog naziva bolesti na engleskom (Acquired Immunodeficiency Syndrome) ili francuskom jeziku (Syndrome de l’immunodéficience Acquise), a u prevodu na srpski znače: sindrom stečenog gubitka imuniteta.
HIV je skraćenica od virus humane imunodeficijencije. HIV pripada porodici sporih virusa (lentivirusi), koji napada i postepeno uništava imuni sistem ljudi.
Ovim virusom mogu se zaraziti samo ljudi i on se prenosi isključivo među ljudima. HIV se ne prenosi sa ljudi na životinje ili biljke i obrnuto, niti putem predmeta, hranom, vodom, vazduhom, odnosno uobičajenim socijalnim kontaktima među ljudima. Prenos virusa dešava se samo kontaktom oštećene kože ili služokože sa zaraženim telesnim tečnostima (krvlju, genitalnim sekretima) ili putem majčinog mleka.
Kako se prenosi HIV?
HIV se prenosi na tri glavna načina:
• Seksulanim odnosom bez zaštite – bez upotrebe kondoma (vaginalni, analni ili oralni seks).
• Sa inficirane majke na dete (u toku trudnoće, u toku porođaja, dojenjem).
• Preko zaražene krvi, najčešće razmenom igala i špriceva i drugog pribora za injektiranje droge.
• Važno je testirati se što pre, jer u slučaju da se utvrdi postojanje HIV infekcije, pre će se započeti odgovarajuća terapija i time značajno produžiti život, a moguće je preduzeti mere da se zaštite i drugi.
Šta je potrebno znati o testiranju na HIV
• Testiranje na HIV je jednostavno i ne oduzima mnogo vremena, a rezultati se dobijaju relativno brzo.
• Testiranje u specijalnim vozilima, koje se organizuje u tzv. karavanima testiranja omogućava dobijanje rezultata, u roku od 10-20 minuta.
• Testiranje na HIV je poverljivo, anonimno i besplatno, a nije potrebna zdravstvena knjižica, odnosno uput od lekara.
• Jedino testiranjem na HIV se može utvrditi da li je osoba inficirana HIV-om, nijedan drugi način to ne omogućuje.
• Neophodno je da protekne do dva meseca od rizičnog kontakta da bi se moglo testiranjem utvrditi da je neka osoba inficirana HIV-om (pozitivan test na specifična antitela na HIV). Pre isteka ovog vremena, može se desiti da rezultati testa na HIV budu negativni, iako je osoba zaražena. Pre isteka navedenog vremenskog perioda, zaražena osoba može preneti virus iako rezultati testa pokazuju da je HIV negativna.
LINKOVI:
http://www.batut.org.rs/index.php?content=396
http://www.zdravlje.gov.rs/showelement.php?id=4556
SPOT:
http://www.youtube.com/watch?v=oq2N2PenAjQ&feature=player_embedded
http://www.hivpodrska.org.rs/video/SPOTHIV-NeMozesDaZnasSokSeNeTestiras.zip
http://www.youtube.com/watch?v=1wfb5sc5nX0&feature=youtu.be
http://www.youtube.com/watch?v=EeGWVLDJsTo&feature=youtu.be
http://www.youtube.com/watch?v=cfT5IWLIYjQ&feature=youtu.be
http://www.youtube.com/watch?v=2z1tS-s73AE&feature=youtu.be
http://www.youtube.com/watch?v=IQnzZqcmETk&feature=youtu.be