Tema ovogodišnjeg Svetskog dana životne sredine je: «Misli.Jedi.Štedi». Akcija je usmerena protiv bacanja i propadanja hrane. Bacanje hrane je ogroman odliv prirodnih resursa koji vrlo negativno utiče na životnu sredinu jer su svi resursi koji se koriste u proizvodnji bespovratno izgubljeni. Velike količine savršeno jestivih proizvoda nikada ne stignu sa mesta proizvodnje na tanjir!
Proizvodnja hrane globalno zauzima 25% ukupnog naseljivog zemljišta, odgovorna je za 70% potrošnje vode, 80% seče šuma, kao i za 30% stvorenih gasova sa efektom staklene bašte. To je najveći pojedinačni uzrok gubitka biodiverziteta i promene korišćenja zemljišta.
Prema podacima Svetske organizacije za hranu i ishranu (FAO), svake godine jedna trećina ukupne svetske proizvodnje hrane, odnosno 1,3 milijarde tona hrane se baca ili propada. Istovremeno, podaci pokazuju da svaki sedmi stanovnik planete na spavanje ide gladan, i da više od 20 000 dece mlađe od pet godina svakodnevno umire od gladi.
Ovogodišnja tema „Misli.Jedi.Štedi“ ima za cilj globalno i lokalno podsticanje aktivnosti svih sektora društva i pojedinaca na donošenje odluka o tome šta se sve može učiniti kako bi se smanjilo bacanje i propadanje hrane, kako bi se sačuvali resursi, minimizirali uticaji proizvodnje hrane na životnu sredinu i povećala efikasnost procesa proizvodnje hrane. Svako od nas može učiniti nešto povodom toga i to je razlog zašto je pokrenuta kampanja „Misli.Jedi.Štedi“ koja se može sprovesti u vašem domu, na farmi, u supermarketu, u kantini, u hotelu ili na bilo kom drugom mestu gde se hrana priprema i konzumira.
Činjenice o otpadu poreklom od hrane
Uticaj otpada poreklom od hrane nije samo finansijski. Ovakav otpad dovodi do nepotrebne upotrebe hemikalija kao što su đubriva i pesticidi, više goriva za transport, i stvaranja gasova staklene bašte. Velika količina hrane koja ide na đubrište čini značajan doprinos klimatskim promenama.
– Postoji gotovo 1 milijarda neuhranjenih ljudi u svetu, a baci se oko 40 miliona tona hrane od strane domaćinstava u zemljama sa razvijenom ekonomijom, trgovina i prehrambenih usluga svake godine – što bi bilo dovoljno da se zadovolji glad za svakog od njih.
– Svake godine, potrošači u ekonomski razvijenim zemljama stvore količine otpada koje su gotovo jednake (222 miliona tona) celoj neto proizvodnji hrane subsaharske Afrike (230 miliona tona).
– U SAD-u 30% hrane, vredne 48,3 milijarde dolara se baca svake godine. Procenjuje se da se skoro polovina vode korištene za proizvodnju hrane potroši na otpad – poljoprivreda najveći korisnik vode.
– Voda za navodnjavanje koja se koristi globalno za uzgoj i obradu hrane koja se baci, može biti dovoljna za kućne potrebe (200 litara po osobi po danu) 9 milijardi ljudi (očekivani broj na planeti do 2050.).
– U Velikoj Britaniji se procenjuje da se 20% do 40% voća i povrća ne stavi u lanac prodaje uglavnom zato što ne odgovaraju preterano strogim „kozmetičkim“ standardima supermarketa.
– 2,3 miliona tona ribe u Severnom Atlantiku i Severnom moru bude odbačeno svake godine, od 40 do 60% sve ulovljene ribe u Evropi bude odbačeno – bilo zato što su pogrešne veličine, vrste ili zbog loše regulisanog evropskog sistema kvota.
Preuzeto i prilagođeno sa:
LINKOVI:
http://www.izjzv.org.rs/index.php?s=1&m=3&id=872